Job 33

1Čuj dakle, Jove, besjedu moju, i slušaj sve riječi moje. 2Evo, sad otvoram usta svoja; govori jezik moj u ustima mojim. 3Po pravom srcu mom biće riječi moje, i misao čistu izreći će usne moje.

4Duh Božji stvorio me je, i dah svemogućega dao mi je život. 5Ako možeš, odgovori mi, pripravi se i stani mi nasuprot.

6Evo, ja ću biti mjesto Boga, kao što si rekao; od kala sam načinjen i ja. 7Eto, strah moj neće te strašiti, i ruka moja neće te tištati.

8Rekao si dakle preda mnom, i čuo sam glas tvojih riječi: 9Čist sam, bez grijeha, prav sam i nema bezakonja na meni.

10Evo, traži zadjevicu sa mnom, drži me za svoga neprijatelja. 11Meće u klade noge moje, vreba po svijem stazama mojim. 12Eto, u tom nijesi pravedan, odgovaram ti; jer je Bog veći od čovjeka.

13Zašto se preš s njim, što za sva djela svoja ne odgovara? 14Jedanput govori Bog i dva puta; ali čovjek ne pazi. 15U snu, u utvari noćnoj, kad tvrd san padne na ljude, kad spavaju u postelji,

16Tada otvora uho ljudima i nauku im zapečaćava, 17Da bi odvratio čovjeka od djela njegova, i zaklonio od njega oholost; 18Da bi sačuvao dušu njegovu od jame, i život njegov da ne naiđe na mač.

19I kara ga bolovima na postelji njegovoj, i sve kosti njegove teškom bolešću. 20Tako da se životu njegovu gadi hljeb i duši njegovoj jelo najmilije;

21Nestaje tijela njegova naočigled, i izmalaju se kosti njegove, koje se prije nijesu vidjele, 22I duša se njegova približuje grobu, i život njegov smrti.

23Ako ima glasnika, tumača, jednoga od tisuće, koji bi kazao čovjeku dužnost njegovu, 24Tada će se smilovati na nj, i reći će: izbavi ga da ne otide u grob; našao sam otkup.

25I pomladiće se tijelo njegovo kao u djeteta, i povratiće se na dane mladosti svoje, 26Moliće se Bogu, i pomilovaće ga, i gledaće lice njegovo radujući se, i vratiće čovjeku po pravdi njegovoj.

27Gledajući ljudi reći će: bijah zgriješio, i što je pravo izvrnuo, ali mi ne pomože. 28On izbavi dušu moju da ne otide u jamu, i život moj da gleda svjetlost.

29Gle, sve ovo čini Bog dva puta i tri puta čovjeku, 30Da bi povratio dušu njegovu od jame, da bi ga obasjavala svjetlost živijeh.

31Pazi, Jove, slušaj me, muči, da ja govorim. 32Ako imaš što reći, odgovori mi; govori, jer sam te rad opravdati; Ako li ne, slušaj ti mene; muči, i naučiću te mudrosti.

33